|
|
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by: maLLa k!k@
Tele2-bla bla
Slušam: rap/hip-hop
Kakva sam ja??
Jedna weelika curica...nije mi nešto lijepo u zhivotu,
ali ni ružno!!Obozhavam sk8 i sve što je vezano za nj-
ega...To bi bilo sve za sada,ako imate nešto za pitati
jawite se na natasa.kusec@hotmail.com!
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Supach blog
Elena
Zakonn-posjetite genijalku
Posjetite-dobra cura
O meni...
Ime:Natasa(moje pravo ime)
Prezime:imam
Razred:7c
Godine:13
Datum rođenja:7.10
Grad u kojem živim:Zagreb the best
Klub za koji navijam:Dinamo
Horoskopski znak:vaga
Naj serija:Zakon braće
Naj film:Peh do daske
Naj piće:cola
Naj jelo:tortollini
Od muzike slusam najvise:Enriqi Iglesias,Rihanna,
Beyonce,Pink,Evanscence
Volim:pjevati,plesati,zabavljati se,tulume,Dinamo
iskrenost,slušati mjuzu,igrati belu...i još mnogo toga
Nevolim:dosadne i glupe ljude,ulizivalice,svađu,
"kad mi netko soli pamet",školu-naravno
i to je to..!
Daa...danas je stvarno bilo svega..užasno nešto..Stvarno više nevrijedi živjeti, svaki dan drugo sranje...Problemi:škola,"prijatelji",starci...Neželim pričati više o ničemu idemmm...ovaj blog zna previše njih možda ga izbrišem...zbogommm
Početak jedna tužna priča...
Tužna je. Plače. Sluša tužne pjesme i bulji u strop. Sama je. Sama je po izboru.
Ne želi nikoga vidjeti, samo Njega. Ali On ne reagira. Dao joj je nadu, ali ju je i uzeo. Smatra da nije vrijedna truda. Zašto? Ne zašto ju ne voli, nego zašto ona voli njega? Pa on je samo dijete skriveno u tijelu muškarca. I to jedno od one zločeste djece. Zašto ga je zavoljela, zato si je to dopustila? U očaju je. Nema kontrole. To ju plaši. Osjećaj bespomoćnosti ju ubija.
On ne zna što hoće. Samo je u jednu stvar siguran. Ali ona ju još nije spremana dati. Kaže da je uredu, ali nije. Gotovo je. Ona je zbunjena. Ne zna gdje da ga nađe. Trebao ju je bolje upoznati prije nego ju je odlučio povrijediti. Fali joj.. Fali njegova prisutnost, njegov dodir ruke na leđima.
Nakon mnogo vremena ponovno ga je našla. U stanju kao i uvijek. On ju moli za oprost. Ispričava se. Ona ga voli. Oprošteno mu je. Daje mu ono što ju je tražio. Sretna je. Ne žali. To je mala cijena za sreću. Zapravo ni ne shvaća da plaća previsoku cijenu.
Idući dan joj je jasno. Priča se ponavlja. Ne može ga naći. On ne želi da bude nađen. Tužna je. Plače. Sluša tužne pjesme i bulji u strop. Dosta!!! Ne želi više ovako. Gotovo je. Pomirila se s tim. Piše…
Poruka leži kraj njene ruke. Njezine beživotne krvave ruke.
!!…Ljubav je laž…!!
Osijećam se tako grozno.. Kao da sam dotakla dno. Oko mene samo tama i bezdan. Zar me život stvarno mijenja na gore svakim novim udisajem i isisava iz mene dio po dio preostale sreće. Je li to uopće moguće.. Biti tu i praviti se da si živ, a ne osijećati sebe kao osobu, kao čovjeka.
Nije ovo ono isto vrijeme kad sam bezbrižno kao dijete šetala ulicama i smijala se svakakvim glupostima, kad sam bila sretna. Ne znam zašto..no čini mi se kako samo nailazim na nešto što me vuče na dno, kao da me sva radost zaobilazi u širokom luku. I kad sam u društvu kao da glumim da sam sretna i polako sebe uvjeravam u to, a onda kad odem, kad budem sama, sve se crno vrati, kao da me anđeo zaogrne svojim crnim krilima i tiho mi šapuće na uho sve muke ovoga svijeta uz to podsjećajući me na moje pogreške. Kao da me namjerno vuče na dno..
Ne znam vjerujete li, no anđeli postoje.. Zaista postoje.. I tu su uz nas.. Čuvaju nas svojim velikim crnim krilima. Naši pali anđeli.. I plaču zajedno s nama. Krvave suze.. uvjeravajući nas da su problemi samo iluzija..
Samo iluzija . . . .
Ugasih svijetlo i ostadoh u Mraku.
Sama sa očima punim Suza. Sama sa Srcem koje želi iskočiti iz grudiju.
Sama sa Jecajem i Drhtajem koji su jači od mene.
Tijelo mi podrhtava u savršenom ritmu tuge koja me obuzima iz trena u tren sve više... Ne želim sebi lagati. Ne želim živjeti u svijetu mašte, živjeti bajku, san...
Stišćem ruke uz tijelo u strahu da će mi ono nešto pobjeći. Izmaknuti, iskliznuti, uteći.. To je onaj strah da će LJubaV izaći iz mene i da više neću osjećati.
Da više neću voljeti. Da više neću postojati. Da više neću živjeti...
Ne idi, molim te!
Ne ostavljaj me... Ali molim te, nemoj me ni boljeti. A opet je preteško je pustiti Te da odeš. Da odlepršaš i da se više ne vratiš.
Bez tebe je sve tako isprazno i nedovršeno.
Tako sjetno i bezlično.
A opet...
Zašto tako boliš..?
Zašto uopće moraš boljeti.?
Da li si ti onda ona prava LJubaV ako tako boliš..? Ako te otjeram od sebe da li ćeš se vratiti opet?
Ili ćeš uzvratiti još jači udarac i slomiti me do kraja?
Ili ćeš možda od ovoga učiniti bajku, onu bajku koju sam mislila da živim... Onu bajku koja nikada nije niti postojala... U tom grču razmišljam o tebi. I dalje stisnutih ruku i dalje očiju punih suza i dalje sa ludim srcem u grudima koje je življe nego ikada prije.
Kao da vidim da se smiješ mom jadu, i kao da je LJubavI ovo sve za tebe samo jedna velika predstava. Predstava u kojoj imam glavnu ulogu tvoje dvorske lude koja te nasmijava svojim bespomoćnim licem. Hm...da nezznaš za ovaj blog niti ćeš ikada znati...
Da da...Ewo u zadnje vrijeme swe više me zanima ova tema i sve više gledam na you tubu prave skejtere,zatista su coool!!! Ovim postom pokušati ću reći nešto vrlo važno...Pa evo bacite se na čitanje ,ako vas zanima: ( ozljede i prijelomi su cool, ali i ovako najviše što ćete se razbiti će biti označeno sa par masnica ( ili modrica kako god…))…dakle što vam sve treba da budete pravi skater…idemo redom… kao prvo treba vam stav… skate nije samo hodanje sa daskom po gradu i barenje osoba suprotnog spola samo zato što mislite da ste cool... da je tako onda bi svi ljudi umjesto kišobrana, torbica i slično, imali skate pod rukom… skate je ona jebena stvar kad se vi zainatite da vam uspije taj jebeni trik, te onaj osječaj neke ispunjenosti svim dobrim ovog svemira, te harmonijom unutarnjeg mira kada ga konačno uspijete…
BIG OLIIE
skate nije dokazivanje drugima, nego dokazivanje sebi…ko da nekog boli kurac dali ti možeš flip niz 7 stepenica kod pošte, ili mozes pojesti 7 banana odjednom… nitko se neće osjećati bolje od tebe kad shvatiš da se nisi ubio, nego napravio dobar i lijep trik… dakle skejtajte se za sebe, a ne za druge…
Za skejtanje vam treba i ono glavno, a to je skejt…svi znate sto je to skejt,ali evo još jedan mali pojmovnik od čega se on sve sastoji:
1.DASKA - nju birate po svojem izboru, a daske se razlikuju po veličini, dužini, širini, te po concave-u… za početnike je najbolje uzeti midium dasku, ne preširoku, ni preusku… bitno je i znati procijeniti dobar concave na dasci, a to vam je ona uvinutost daske po rubovima, te najveća uvinutost na krajevima daske-repu i nosu…
2.OSOVINE - sve nove osovine su dobre, a najbolje je da si kupite što lakše zbog sveukupne težine skejta, jer sto je daska teža, to će vam biti teže za radit trikove…
3.KOTACI - se razlikuju po veličini ( od broja 50 do 60, a možda i više…) što je veći broj na kotačima to su i kotači veći, a sa time i visina vašeg skejta..najbolji je broj 52
4.LAGERI - oni vam se isto prodaju odvojeno te su vam nužni za stavljanje daske u pogon…svi lageri su dobri te znaju s vremenom pucati, dakle spadaju u potrošni materijal…isto tako što si česće podmazujete lagere to će vam skate ići brže…by the way lageri se stavljaju u kotače i ima ih sveukupno osam…dva po kotaču…
5.KINGPIN - vam je onaj veliki seraf koji će vam najviše pucati te se dobro obskrbite sa njima jer nema ničeg goreg nego kad vam on pukne a vi morate u zgb po novi, a kosta samo 20kn… kingpin spada pod osovine i s njime regulirate tvrdoću skejta…
6.GUMICE - postoje 3 vrste: soft, midim i hard..ime vam sve govori…one vam odlučuju o pokretljivosti skate..skretanju itd…uglavnom obavezno…
7.GRIPTAPE - je onaj šmirgl na gornjoj površini daske koj vam omogučava da vam noga ostane na dasci…s vremenom se izlize, pa je je teže za radit trikove jer se sve skliže…
Ewo to je swe što sam da dns htjela reći tj. napisati ,a sada možete komati i osstaviti mi svoje odgovore kako vam se čini skejtanje i jeli to za vas dobar sport?? Bye-bye
Pozzeeek ljudi!! Od srca wam swima zelim sretnu new godinu!! Izgleda da cu morati mjenjati adressu ovog bloga nazalost...Owih dana sam hm...pa dobro moglo bi se reci...
Ajme na dočeku je bilo prejebenoooooo!!Kod mene je došla prespavati frendica i tak smo se zajebavale,bile smo budne do 9h ujutro,,,Uopće nismo spawale,po noći smo se nasmijavale,bile na compu stwarno je bilo loodo!!Točno u ponoć smo pucali petarde kroz prozor,onda smo bile wani kasno i tako...Najbolje od swega mi je bilo kad se tu pred ulazom tj. u našem nowom parku u Trnskom skupila neka ekipa glupa...I počnu se oni vješati po nowom košarkaškom košu i navlačiti onu mrežicu unutra,a kad je meni dopizdilo ja otworim prozor i zderem se staaaa unustaaavvvaate paarkkk!!!A neki klinjo meni odgovori: teta,teta mi neuništavamo park...I zderem se ja sad cu vam pozvati policiju samo jos jednom da widim da nes pokusate strgati...E da ste to vidjeli kako su se razbježali,a ja se počnem trgat od smijeha sa frendicom 
..
Idem ja wam sada ljudi,postalo mi je vec dosadno sjediti tu idem nesto popapati i u krpe,jbt nisam spavala cijeli dan i noć-imam podočnjake do poda...!! Byeeee,byeee 
Ok owim postem se posebno zahvaljujem nekim
osobama koje su mi owih dana puno pomogle...
Kao prwo pozdravljam swoju bFF Tinu
Nadam se da ce swe dobro zavrsiti!
Uskoor Božić yeeeyy malo vise sam happy!!Owih dana
ce biti puno poklona i tako...Jedva čekam da više završi
ta škola,još samo jedan dan...
Ocjene nisu baš lijepe,ali ubiti proći ću s 4 
Šta da wam još kažem..Neki ljudi su shvatili da se glupo
svađati..Danas sam trebala biti na porti,ali ipak nisam
jer je bilo nekih problema s jednim Damirom iz škole
,a ja ni kriva ni dužna dobila kaznu...
Sutra idem s Tinom i nj. sestričnom wan,ali tek kad nam
završi nastava supac!!
Marija i tebe puno pozdravljam
People SRETAN BOŽIĆ!! Pozdravljam was swe jako puno
i želim wam da se što bolje provedete za Božić...
and
Poznaješ li ikoga bolje nego sebe?, ili bolje pitanje: Poznaješ li sebe dovoljno dobro da poznaješ druge?
Ostaje samo još jedna zvijezda,
Koju će izbrisati tamni oblaci.
Ostaje jedna pjesma posvećena tebi.
Kojoj nedostaje samo jedna nota.
Ostaje bol, bol onog tko plače i pati zbog tebe.
Ostajemo ja i ti, ja bez tebe,
A ti bez mene.
Suza, teću jedna za drugom...
Kako je teško..
Kako boli...
Udaljavam se sve dalje..
Najbolje je da nestanem..
Da odem bez traga..
Nitko svejedno neće ni primjetiti..
I ovako i onako sam sama...
Zar je važno šta je meni?..
Kako sam...
Nije...
Svejedno je...
Meni je svejedno...
Onda je i vama...
Neka sve nestane....
Samo da stane...
Da ne osječam više ništa...
Bolje da sam prazna, nego da osječam ovu silnu bol...
Bolje da nema ničega, nego ovoliko patnje...
Nekad je možda i bolje da me nema...
Sve je izbljedilo...
Nestalo...
Samo uspomena...
Hladna memorija...
Ali s puno ljubavi...
Zaboravljena...
Ne, ne to nikad...
Uvijek je tu...
Ruši se sve...
Nema se više ni šta srušiti kad pogledaš bolje...
Sve je već srušeno...
Ja sam sve srušila...
Ubila sebe i drugoga...
Samo sam jedno htijela reć...
I hate you that
i love you..
Zasto te ne mogu ostaviti iza...
Zasto mi jos uvijek ne dostaje tvoj
osmijeh, oci, tvoje rijeci ...kad su me toliko povrijedile...
Zasto se jos uvijek okrecem i cekam
da te vidim pa makar i na tren.
Znam da me ne volis, znam da ti nije stalo...
ali jos zivim za tebe.
Ali vise te ne prepoznajem...ti vise nisi onaj stari.
Plasim se da ti nikad i nisi bio taj...
mozda je to bila moja iluzija koja me je spasavala
i u kojoj sam nalazila sigurnost i spas od ovog okrutnog svijeta.
I uprkos svemu osjecam da nikad necu zaboraviti
onaj osjecaj kada mi se priblizis...
kada sam mislila da ce sve biti u redu.
Tvoje rijeci, lazne rijeci... utjehe, lazne utjehe u kojima sam se gubila...
I sad ja ispadam najgora jer ...jer te jos uvijek smatram andjelem...
a znam da to nisi...i mrzim sebe, jer te te jos uvijek
tako prokleto volim ..........
Život je prilika - iskoristi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - pretvori ga u stvarnost
Život je izazov - suoči se s njime
Život je obveza - ispuni je
Život je igra - odigraj je
Život je dragocjen - pripazi na nj'
Život je bogatstvo - sačuvaj ga
Život je ljubav - uživaj u njoj..
Život je tajna - spoznaj je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - prevladaj je
Život je himna - zapjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se u koštac s njom
Život je avantura - riskiraj je
Život je sreća - zasluži je
Život je život - ne daj ga.
Ljudi sta da vam kazem...jednostavno ovih dana mi je tesko..eh jbg moram vratiti nadu da ce biti bolje..
Ti si taj u kojeg sam se zaljubila na prvi pogled....
Ti si taj koji mi je usao u srce neprimjetno....
Ti si taj koji mi je srce ranio ,ali ipak te volim....
Ti si taj kojeg ja sanjam svake noc..
Ti si taj na kojeg ja mislim svaku svaku minutu i sekundu....
Ti si taj zbog kojeg ja placem skoro svake noci...
Ti si taj koji mi uvjek dodje u san...
Ti si taj kojeg sanjam svake noci....
Ti si taj kojeg volim i voljeti cu..!!
Sječam se,ti i ja,bila sam tvoja jedina..
sada sam samo uspomena..
sjetiš li se ikada....ja se sjetim svaki dan...
ovo je samo još jedna potrošena priča koja se dogodila..
Sjedim u kutu sobe,u onim komadima robe...što na tebe mirišu..
i gledam,kroz prozor...ništa ne može oprati tvoj lik iz moje glave....
a tvoj miris polako nestaje...tvog glasa se sječam,odjekuje u mojim mislima,kao da netko svira pjesmu o boli...
i što me to navodi da na tebe pomislim,
da more suza isplačem i tugu u vjetar izbacim..
hodam onom cestom sama,a hodali smo skupa !!
jesen ne briše tragove tvoje,a ja hodam putevima bola,u koraku života,ja zastajkujem...
gledam u prošlost,ne osvrčem se na budučnost,
jer tamo nisi ti,
ti si iza mene,
ja sam izvan sebe...odnio si me skupa sa sobom..
mislim na tebe više nego na život koji živim,
više ga i nemam,ti si se pretvorio u njega i odnio ga..
zato stalno mislim na tebe,jer ti si moje sve..
sječanja me bole sva,moja ljubavi, sve bih dala da si kraj mene ti...kao da mi duša pada u ponor prošlosti......
pamti sve,ti i ja,mjesec svud oko nas,a ti ljubiš me...a sada stojim tu sva u suzama...kao srna uplašena........
što to trebam napraviti da te vratim...ili.....što to trebam napraviti da te zaboravim...da shvatim da život ide dalje......ovih dana želim vratit vrijeme,jer sam tada bila s tobom....
eh da mi je vratiti vrijeme....
ili....možda ne......da te bar nikada nisam upoznala.....zašto si došao u moje malo mjesto....
gledam na cestu života...jesam li skrenula s puta...jesam li još živa..
znam....ovo je samo prolazna faza mraka.....ali koliko če ih još biti...
ne znam....ali prestat će kada te vidim..
ljubavi netko te treba...
cesta života ide....
a ja stojim...
Pokušaj..
pokušaj opet vjerovat
u nešto u što si već vjerovao
pokušaj...
ali ne otvaraj oči...
nastavi sanjati
ako te to čini sretnim
i ako se osjećaš dobro...
da boli
ako suza
nema,
Zar ne misliš
da čovjek
pati ako
ne plače...
Boli to i
razdire,
ali i od čovjeka
nešto mora
biti jače.
Zar ne misliš
da ruža ne
bode ako
miriše,
Zar misliš da
miris stalno
traje?
Ubode
pokatkad....
Zacijeli rana,
ali bol...
~VJEČNO TRAJE~
Kako da sada sakrijem suze?
Kako da izbrišem tragove tvojih poljubaca?
Kako da pronađem sve izgubljene misli?
Kako da razbistrim sva mutna sjećanja?
Kako da se nosim s istinom iz nekog;
davno napisanog, zaboravljenog pisma?
Kako je uopće moguće, da me bol iznenadila?
Kada sam unaprijed znala da će me pogoditi...
Kako je uopće moguće, da me tuga sustigla?
Kada sam trčala što je brže moguće...
Kako je moguće, da me prestrašila činjenica;
da sam te pustila da se izgubiš u prošlosti?
Kada sam znala da nema drugog načina...
Kako je moguće, da tako drugačije gledam na stvari;
kako vrijeme prolazi?
Kako je moguće zaboraviti osjećati?
Zaboraviti želju da budem sretna?
Želju da budem voljena?
Želju da imam nekog, kome mogu priznati...
Čak i ono, što se samoj sebi bojim...
Kako je moguće zaboraviti se iskreno smijati?
Zaboraviti zaustaviti trenutak...
Zaboraviti se valjati u lišću, od tuge za snijegom...
Zaboraviti da imam pravo na sreću...
Zaboraviti da se ne smijem prestati truditi...
Koliko god se činilo uzaludno...
Kako je moguće prestati vjerovati?
Hm...Teško je...
Teško je nastaviti dalje, jer se prošlost ponavlja...
Teško se pomicati, jer svaki dio tijela boli...
Teško je pričati, jer riječi odlaze u krivom smijeru...
Teško je opraštati, jer je pitanje iskrenosti...
Teško je vjerovati, jer je vjerovanje uzvraćeno nadom...
A nada je u meni, davno umrla.
Ljudi ovo je josh jedan od posteva kojeg sam napisala iz srca...mozda jednoga dana sve bude bolje sretno??Neznam...Buraz me tjera s kompa moram ici..Pozeek
Ugasim svjetlo,legnem u krevet i pokrijem se preko glave..pokušavam pobjeći od istine..od života..skrivam se u mraku jer znam da me nitko neće poći tražiti..jer znam da vise nismo skupa..jer sam u ljubav prestala vjerovati..jer me nitko ne sluša..jer mi se srce kida od boli..tisuće je razloga zašto bježim..osjećam se kao u snu,koji će jednom završiti..taj bi san bio jedna klasična noćna mora..onako jeziva,a u isto vrijeme i tužna..onda nakon nekog vremena skrivanja osjetim vruće,slane suze kako mi klize preko usana..zaustave se na rubu i padnu..tako one završe život…ne znam zašto plačem..jednostavno me svaka pjesma,priča,slika podsjeća na njega..zašto su ljudi rođeni da pate?!?tražim i dalje,ali vjera u ljubav se ne vraća..ona je izgubljena negdje davno na životnoj cesti…ne vračam se u prošlost..više ne prolazim tom stranom ceste..prešla sam na drugu da mi netko dođe u susret..ali cesta je tamna,pusta i zauvijek ostajem sama..možda čak i stopiram,uzalud čekajući njega..ili neku drugu osobu koja bi bila pored mene u dobru i u zlu..koja bi me voljela i zbog mana i zbog vrlina..koja me ne bi napustila ni zbog kakvog glupog trača..ali takve osobe ne postoje..srodne duše nisu nikad ni stvorene..možda ću jednom shvatit da ta bol nije bila uzaludna,jer s njom naučiš živjet u težim situacijama..ali o budućnosti mi je glupo razmišljat jer možda i ne postoji sutra…zbog toga plačem..zbog toga bježim…možda će mi ostat malo vremena da shvatim;uzalud volim njega..postoje druge osobe koje vole mene…nakon takvih dirljivih misli,lagano obrišem suze i pravim se da se ništa nije dogodilo skrivajući bol sve više i više..E jbg ljudi i to se moralo dogoditi...Pozzek i nadam se da ce bar sada biti vise koomica i da cete me bar malo usreciti..Bye
1. Oslobodi se mržnje.
2. Oslobodi misli od briga.
3. Živi jednostavno.
4. Daj više.
5. Zahtjevaj manje, očekuj čuda u životu.
6. Nitko se ne može vratiti da bi započeo ispočetka - svatko može početi od sada i napraviti
sasvim novi kraj.
7. Bog nije obećao dan bez bola, smijeh bez tuge, sunce bez kiše: ali je obećao snagu za dan,
utjehu za suze, i svjetlo za put.
8. Razočerenja su kao rupe na cesti, one te malo uspore, ali kasnije uživaš u glatkoj cesti:
Ne zadržavaj se dugo na rupama, kreni dalje.
9. Kad se osiječaš potišteno jer nisi dobio što si htio; samo mirno sjedni i budi sretan,
jer Bog ima nešto bolje za tebe da ti da!
10. Kad ti se nešto desi dobro ili loše, razmisli što to znači.
11. Postoji razlog za životne događaje: da te nauče kako se više smiješ ili da tako ne plačeš!
12. Ne možeš nekoga natjerati da te voli, sve što možeš je biti netko koga se može voljeti,
ostalo je do osobe da shvati da si vrijedan ljubavi.
13. Bolje je izgubiti ponos zbog nekoga koga voliš, nego izgubiti voljenu osobu zbog ponosa.
14. Mi provodimo previše vremena u traženju prave osobe koju bi voljeli, ili u nalaženju mana
onima koje već volimo, kad bi u stvari trebali usavršavati ljubav koju dajemo.
15. Nikad ne napuštaj starog prijatelja, nikad nećeš naći nekoga tko ga može z
amijeniti
